Mosinger i Breyer
Zagreb, početak 20. stoljeća
papir, fotografija, sepija
inv. oznaka: 3199
Izložena je uvećana fotografija zgrade u kojoj se nalazio Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece u Zagrebu, u Ilici 83. Originalna fotografija je snimljena početkom 20. stoljeća, a izrađena je u fotografskoj radionici Mosinger i Breyer u Zagrebu.
U jednom dijelu zgrade bio je smješten Zavod za gluhonijeme, u drugom rodilište, a u prizemlju zgrade u samo osam prostorija nalazio se Zavod za odgoj slijepe djece. Zavod je otvoren 1. rujna 1895. godine. U početku je obuhvaćao po jednu spavaonicu za dječake i djevojčice, učionicu za drugi razred, sobu za ravnateljsku pisarnu u kojoj su smješteni knjižnica, muzej, zbirka učila koja je ujedno služila i kao zbornica, prostoriju za igraonicu i radionicu, sobu za stan učiteljice i dvije male sobice za čistionicu, a u slučaju potrebe jedna je služila za bolnicu i za sobicu u kojoj posjetitelji mogu razgovarati sa svojom djecom.
U Zavod su se primala fizički i psihički normalno razvijena slijepa i visoko slabovidna djeca oba spola od navršene 7. do 12. godine života. U početku su pedagoški djelatnici bili samo Vinko Bek i učiteljica Flora Floegel. Zbog skučenog i neadekvatnog prostora, Zavod nije mogao smjestiti više djece pa prvih godina broj djece u Zavodu nije iznosio više od dvadeset šestoro.
Zgrada Zemaljskog zavoda za školovanje slijepe djece u Zagrebu
Mosinger i Breyer
Zagreb, početak 20. stoljeća
papir, fotografija, sepija
inv. oznaka: 3199
Izložena je uvećana fotografija zgrade u kojoj se nalazio Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece u Zagrebu, u Ilici 83. Originalna fotografija je snimljena početkom 20. stoljeća, a izrađena je u fotografskoj radionici Mosinger i Breyer u Zagrebu.
U jednom dijelu zgrade bio je smješten Zavod za gluhonijeme, u drugom rodilište, a u prizemlju zgrade u samo osam prostorija nalazio se Zavod za odgoj slijepe djece. Zavod je otvoren 1. rujna 1895. godine. U početku je obuhvaćao po jednu spavaonicu za dječake i djevojčice, učionicu za drugi razred, sobu za ravnateljsku pisarnu u kojoj su smješteni knjižnica, muzej, zbirka učila koja je ujedno služila i kao zbornica, prostoriju za igraonicu i radionicu, sobu za stan učiteljice i dvije male sobice za čistionicu, a u slučaju potrebe jedna je služila za bolnicu i za sobicu u kojoj posjetitelji mogu razgovarati sa svojom djecom.
U Zavod su se primala fizički i psihički normalno razvijena slijepa i visoko slabovidna djeca oba spola od navršene 7. do 12. godine života. U početku su pedagoški djelatnici bili samo Vinko Bek i učiteljica Flora Floegel. Zbog skučenog i neadekvatnog prostora, Zavod nije mogao smjestiti više djece pa prvih godina broj djece u Zavodu nije iznosio više od dvadeset šestoro.