Zagreb, siječnja 1893., broj 1.

Početkom 1893. godine Slijepčev prijatelj proširuje okvire svog djelovanja te počinje promicati i interese gluhonijemih osoba. Ideja o novoj koncepciji časopisa potekla je od tadašnjeg odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu dr. Isidora Kršnjavoga. Uz proširenu tematiku, časopis mijenja naziv u Prijatelj slijepih i gluhonijemih. Izlazio je jednom mjesečno, a 1896. postao je list Društva sv. Vida za potporu slijepima. Početkom 1894. godine časopis počinje objavljivati članke vezane uz odgoj i obrazovanje djece s mentalnom retardacijom, smetnjama u ponašanju i s govorom. Zbog bolesti urednika Vinka Beka, Prijatelj slijepih i gluhonijemih prestao je izlaziti 1898.
Najveći uspjeh ovog časopisa je to što je u njemu po prvi puta kod nas izražena ideja o organiziranom školovanju djece s teškoćama u razvoju.