Vjekoslav Karas (?)
Rim, oko 1850.
ulje na platnu, bez sign.
dar Marte Durst
inv. oznaka: 460
Izložena slika inventirana je u Tiflološkom muzeju kao slika Slijepac i vila koju je naslikao Vjekoslav Karas u Rimu oko 1850. godine. Vjekoslav Karas najznačajniji je predstavnik hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Rođeni Karlovčanin slikarstvo je studirao u Firenci i Rimu. Karas je slikao ulja na platnu, akvarele, crteže, a djela mu nose značajke baroka, neoklasicizma, romantizma. Nazvan je i „prvim ilirskim slikarom”. Radio je portrete, likove i žanrovske prizore iz pučkog života i pejzaže. U vrijeme njegova boravka u Italiji nastala je slika Slijepac i vila, kao iskaz domoljubnog osjećaja. Slika je rađena tehnikom ulja na platnu, a Tiflološkom muzeju poklonila ju je Marta Durst, kći Vinka Beka, 1963. godine
Slika prikazuje tri lika u prvom planu, djeda, slijepog starca s guslama, unuka koji ga pozorno sluša i vilu koja lebdi u zraku, koji čine osnovu kompozicije ostvarene prema uzoru na majstore rane renesanse. Nalaze se na proplanku ispred guste i tamne šume, dok se slijeva otvara pogled na osunčani krajolik s udaljenim srednjovjekovnim dvorcem. Karas je slikom prikazao vilu kao neku vrstu muze koja nadahnjuje starca, guslara, junačkim narodnim pjesmama, a sve to sluša unuk koji će predaju prenijeti dalje.
Slika je smještena na početku cjeline Razvoj pisma za slijepe i oslikava stav društva prema slijepima, prema kojem im pismo nije potrebno jer sva znanja mogu usvojiti govornim putem, u ovom slučaju pripovijedanjem uz guslarenje.
Slijepac i vila (Djed, unuk i vila)
Vjekoslav Karas (?)
Rim, oko 1850.
ulje na platnu, bez sign.
dar Marte Durst
inv. oznaka: 460
Izložena slika inventirana je u Tiflološkom muzeju kao slika Slijepac i vila koju je naslikao Vjekoslav Karas u Rimu oko 1850. godine. Vjekoslav Karas najznačajniji je predstavnik hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Rođeni Karlovčanin slikarstvo je studirao u Firenci i Rimu. Karas je slikao ulja na platnu, akvarele, crteže, a djela mu nose značajke baroka, neoklasicizma, romantizma. Nazvan je i „prvim ilirskim slikarom”. Radio je portrete, likove i žanrovske prizore iz pučkog života i pejzaže. U vrijeme njegova boravka u Italiji nastala je slika Slijepac i vila, kao iskaz domoljubnog osjećaja. Slika je rađena tehnikom ulja na platnu, a Tiflološkom muzeju poklonila ju je Marta Durst, kći Vinka Beka, 1963. godine
Slika prikazuje tri lika u prvom planu, djeda, slijepog starca s guslama, unuka koji ga pozorno sluša i vilu koja lebdi u zraku, koji čine osnovu kompozicije ostvarene prema uzoru na majstore rane renesanse. Nalaze se na proplanku ispred guste i tamne šume, dok se slijeva otvara pogled na osunčani krajolik s udaljenim srednjovjekovnim dvorcem. Karas je slikom prikazao vilu kao neku vrstu muze koja nadahnjuje starca, guslara, junačkim narodnim pjesmama, a sve to sluša unuk koji će predaju prenijeti dalje.
Slika je smještena na početku cjeline Razvoj pisma za slijepe i oslikava stav društva prema slijepima, prema kojem im pismo nije potrebno jer sva znanja mogu usvojiti govornim putem, u ovom slučaju pripovijedanjem uz guslarenje.